marija.terezija

Tihi šum valova dopirao je do mene. Kamen na kojem sam sjedila svojom veličinom nudio mi je sigurnost , misli lijeno preskaču s teme na temu vješto zaobilazeći onu koja me privlači.
Zašto, nisam sigurna, bojim se?
Tko voli razmišljati o ljubavi i biti sam ?
Misliti o sreći, imati dosadu? Nitko sigurna sam . Osim mene.
Opet sam se vratila na neželjenu temu. Otrcanu i teško dostižnu ljubav, filmovi vulgarni i puni teških rječi, knjige još užasnije,tjela izložena pogledima vode ljubav, kuda? Pitam se? Ljubav magična riječ za svaku šiparicu, ali ne i za mene sneno sam mislila ...
Prišao mi je podigao primio za ruke i poljubio u čelo, instinktivno sam se ukočila. Umirio me blizak zagrljaj, nježne velike ruke, topli osmjeh. Miris bora i lavande nije me napuštao,pridružio mu se nov nepoznat ... . bljesak sunca vratio me u stvarnost. Sve je bilo isto
Tihi šum valova dopirao je do mene kamen na kojem sam sjedila svojom veličinom nudio mi je sigurnost , samo su iz mojih očiju tekle suze zahvalnosti životu. Saznala sam što je ljubav.U mašti ili stvarnosti nije ju potrebno opisivati, dovoljna je jedna jedina riječ-Ljubav...

Lijeno se protezala na suncu,naviknuta na zrak prepun mirisa. Usporeno je razmišljala. Pogledom je kružila okolicom, zelenom, lijenom, nestvarnom .Izdvajala se samo crveno žuta točkica u daljini. Barem nešto drugačije. Ustala je i još uvijek omamljena, nesigurna. krenula prema njoj..
"Isplati li se?" pitala je glasno.. crveno žuti mirisni plod. Požudno je gledala prema njemu "Smijem li?" ponovo je progovorila, pružila i povukla preplašenu ruku."Isplati li se ?"govorila je glasno Crveno žuta jabuka našla joj se u ruci .Cijelim tijelom prošao joj je osjećaj užitka. Miris tek ubrane jabuke golicao joj je nosnice,.Grijeh joj se zrcalio u očima, zagrizla sočan plod i mislila "Ako me ulovi alergija , uvijek postoji hitna."

Rano nedjeljno popodne ustupilo je mjesto večeri, ležali su na terasi i tiho pričali.Šarene slike života postale su ponovo bliske. Smiješak je ustupao mjesto sjeti i ozbiljnosti, teške teme šalama. Dodir, susret ruku i ljubav. Poljupci su ostavljali trag.Skladan ritam nježan , bolno jak nezamjenjiv. Zagrljaj topao, siguran, dug.Ljubav se skupila u sigurnosti tijela. San ga je polako počeo preuzimati još samo jedan pogled na sreču. Zgrčena ruka ljubavi ostala je u zraku. Prošlost joj se vidjela u očima. Sadašnjosti je opet okrenula leđa.
Tužno ju je promatrao. Tamo kuda je otišla nema mjesta za njega,znao je to. Krenuo je prema sobi ostavljajući je nerado. Sad treba samoču. Kad se vrati, treba toplinu. Gorak smiješak pojavio mu se na usnama. Mrtvac je ponovo oživio on je samo zamjena.

Razmišljam o tebi. Ne zanima me što radiš iako mislim o tome. Ne zanima me stojiš li kraj vrata pognute glave spuštena pogleda, ili buljiš u nekog mračnim pogledom šapćući tiho nerazumljive riječi
Kradom zamišljam svaki tvoj pokret, sudim o tebi, imam li pravo? Tko sam ja? Tko si ti? A tako želim znati što osjećaš, razgovaraš.
Moram znati postoji li negdje čovjek drugačiji bolji?
Netko tko daje smisao jutru, nadu danu i prolaznost noći. Sebično čekam tvoje oči u kojima iskrenost skriva boju.Zamišljam usne koje šapću riječi mira i utjehe....
Nerazumno tražim oprost i razumijevanje dok trebam nadu i povjerenje
Čekam te sretna, a ne želim da dođeš.